 |
Current mood:  awake Category: Writing and Poetry
NEIMAR
Odapinjem misli, rečenice, u pravcu onoga što dolazi, onoga što ne umem da smislim. Srešću ih kada ih zaboravim, reči, te, podbočene na stazi koju su moji koraci pritisli. U prolazu šutam čep po podu, metar dalje, ta plastika čeka; neprimetno nesvest kolo vodi. Ne rekoše nam da je osmislimo, da budućnost ne sme da se čeka, da se očas sa prošlošću srodi. Pogled mi je još uvek uz nogu, iako ga sa povoca pustih. Plaši se da ga daljina ne vrati. Tek sad shvatam s koliko nežnosti, pažnje, znanja i obazrivosti, procvetale misli treba brati. I cigla na ciglu čvrsto leže. Staro pleća podmeće pod novo. Palata budućnosti se gradi. Na po' puta naučiš da zidaš. Onako, da prođeš bez prepravki... Ne zamerajući ni veri ni nadi...
21:37
Powered by  | | English | | Albanian | | Arabic | | Bulgarian | | Catalan | | Chinese | | Croatian | | Czech | | Danish | | Dutch | | Estonian | | Filipino | | Finnish | | French | | Galician | | German | | Greek | | Hebrew | | Hindi | | Hungarian | | Indonesian | | Italian | | Japanese | | Korean | | Latvian | | Lithuanian | | Maltese | | Norwegian | | Polish | | Portuguese | | Romanian | | Russian | | Serbian | | Slovak | | Slovenian | | Spanish | | Swedish | | Thai | | Turkish | | Ukrainian | | Vietnamese |
|