“Svemir se ženi, Radostan dan“
Piše Siniša Stojanović SINISTER
Kategorija POP KULTURA
VokalnoInstrumentalniSastav
iz Zagreba, posredstvom izdavačke kuće Kornet, se već drugim albumom –
„Radost! si i u radost ćeš se pretvoriti”( prvi je “Radost! oslobađa”)
predstavlja svetskim audiofilima u svetlu u kojoj samo „Radost!“ zna
sijati.
Predstavljajući njihov muzički opus pogrešićemo ako ih budemo nazvali
blues bendom, ali nećemo slagati rekavši da su bluzeri u duši. Kada bi
ih okarakterisali kao post-rokere, ne bi smo bili tako daleko od
istine, ali bi smo ubrzo bili demantovani fluidnim zvukom koji kao da
dolazi iz srca 70’ godina XX veka. “Radost!“ je jedan od onih bendova
koji po modernim kritičkim aršinima ne bi mogli svrstati u rezervisane
podžanrovske separee.
Nalik starim dobrim bendovima, eklektično koriste većinu uspelih
aranžmanskih rešenja, kao i istovremenu umešnost produciranja zvuka
koji evidentno odskače svojom toplinom, u komparaciji sa velikom
većinom muzičke ponude digitalne “generacije Z“.
Radost!
čine: Goran Bogunović – gitara i drugi vokal, tekstovi; Branko
Bogunović – prvi vokal, tekstovi; Mario Orač – bas gitara; Dimitrij
Petrović – bubnjevi; Srđan Stojanović – violina.Linearno gledano, muzičko
kretanje unutar pesama bazira se na upečatljivim deonicama vokala, koje
kao da se odvijaju nezavisno u paralelnim tokovima, praveći nepregledne
nizove kontrapunkta. U letu nad poljima instrumentalnih proplanaka, na
momente dotiču ekstravagantnost poput one legendarnog Sid-a Barrett-a
Tekstovi vrlo domišljati i
poetični, aforistični, digresivni, duhoviti. Odlično napisani. U njima
se nedvosmisleno vidi književni kapacitet oba Bogunovića.
Jasni su uticaji Buldožera i
hrvatske avangardne scene, koja je evoluirala na temeljima trubadurske
neposrednosti i nezaobilaznog splićanskog barda Tome Bebića.
Radost! zadovoljava apetite
ljubitelja artificirane rok energije, crnačkog masnog i neumoljivog
funka, bogatstva instrumentalnih pasaža, akustičnog zvuka a i one
električnog gitarskog; bonvivane a i hazardere, dendije i mondene,
obozavatelje šlagera a i one koji cene intelektualne tekstualne
igrarije.
Razgovor vodimo sa glasogovornikom Radosti!, Lenjivcem iz drugih priča, autorom Goranom Bogunovićem.
* Radostan dan vam želim Gorane Bogunoviću.Također! Radost je sreća je radost.
* Jeste li se vratili u sedlo? U kakvim ste sve sedlima bili?
Vraćam se u sedlo bicikla,
nakon duge pauze uzrokovane sportskom ozljedom, i sve je kao prvi put.
Bicikli su fascinantne životinje. Osjećam da me sve vodilo njemu,
biciklu, ali ne Marininom, nego mojem, budućem.
* Kako bi ste okarakterisali razmenu kulturnih dobara između Srbije i Hrvatske?
Mislim da su Severina i Lepa
Brena mnogo učinile za mir u svijetu. Što se mene tiče, shvaćam to kao
zabavu od koje nitko nema štete, a poneki imaju čak i koristi.
Nematerijalne, naravno.
* Koliko često menjate gitare, i zašto? Šta fali starim, da li se trkate sa tehnologijom?
Mijenjam
ih kad ih izgubim. Budući da već dvije godine nisam izgubio gitaru, i
dalje uglavnom sviram na prerađenom Melodijinom stratu, iako imam
starog Ibaneza koji je bolji, ali nije i radosniji. A tehnologija je
dobar sluga, ali zao gospodar. Zato je treba pratiti sa sigurne udaljenosti, da vas ne opazi.* Kada ste se upoznali sa pevačem grupe?
Da bi čovjek poznavao druge,
mora prvo upoznati sebe. No tko od nas zapravo može reći da poznaje
sebe? Zato Granka i dalje upoznajem, kao i on mene. Nadam se da nećemo
dosaditi jedan drugom.
* Koliko puta ste svirali svirali u Srbiji, gde sve, koliko puta u Hrvatskoj? Najjače impresije…
Nakupilo se nekoliko desetaka
svirki i točan im broj ne znam. U Hrvatskoj smo nažalost koncentrirani
na Zagreb, iako ima nekih dogovora i pregovora za svirke u raznim
gradovima i gradićima. Nedavno smo bili u Kninu i tamo nam je bilo jako
lijepo. U Srbiji smo u plugged i unplugged varijanti posjetili nekoliko
gradova (Beograd, Novi Sad, Kikinda, Zaječar, Veliki Crljeni kod
Lazarevca…) Bili smo i u Mostaru i Ljubljani. Najljepši doživljaj bio
je u Kazamatima na Belefu. Upozoravali su nas da će nam biti hladno, a
na kraju sam se toliko uznojio da su me pekle oči. Čini se da je to
osnovni način za vrednovanje svirki, to koliko se uznojiš. U posljednje
vrijeme znojimo se sve više i to je možda dobar znak.
* Ko je gospodar prosjeka(prosjaka)? Da li je između ta dva termina sličnost samo fonetska?
To je Ivan Ivan Tobić. Jednom prilikom proglasio se gospodarom
prosjaka, pa ga je Granko nazvao gospodarom prosjeka. Tako je nastala
pjesma, točnije tekst. Muzika je postojala već nekih petnaestak godina,
datira iz dana dok sam još bio mlad. Davni su to dani…
* Šta ne znate o skandinavskom metalu?Mnogo toga ne znam, ali sve
što ne znam mogu pitati našeg basista Marija, zvanog Čora, pravog i
fundamentalnog imena Lemurio Gorilač. On je stručnjak za te opasne
momke.
* Neke pesme sa vašeg novog albuma su nadahnute likom i delom čuvenog Dr.Protića, da li vi zaista imate ženu?
Nisam se ženio, no to ne znači da neću, ali ni da hoću.
* Čemu prijatelji služe?
Valjda za to da se brineš za
njih bez nekog opipljivog razloga. I da brineš za njih jer znaš što je
najbolje za njih, a oni sami nikako da to shvate.
* Da li vam na koncerte posetioci često donose domaće kolače, ili je to samo još jedna od urbanih legendi?
Nisu nosili kolače, nego pohano povrće. To se dogodilo jednom i svidjelo nam se, pa se nadamo da će to postati tradicija.
* Volite li tenis, jeste li zavisni?
Tenis je u redu, iako su
loptice previše sitne za moj ukus. Gledanje sporta jedan mi je od
omiljenih načina gubljenja vremena koje ne postoji.
* Ako se ne varam, iz
poštovanja prema našem bardu glumačke branše Zoranu Radmiloviću vi
često odlazite u majstorsku radionicu… Da li mislite da su brkovi
isključivo odraz muškosti, i u kojoj meri?
Prošla inkarnacija benda
svirala je pjesmu Puštam brkove, što samo podcrtava naše poštovanje
prema tom modnom detalju. Brkovi će se vratiti u modu, nema sumnje.
* Da li Branko farba kosu?
Zasad ne, što ne znači da neće. Zapravo, mislim da hoće.
* Kažu da ponekada žvaćete gitaru. Kada vam se to najčešće dešava?
Kad sam gladan ili nervozan. U posljednje vrijeme ne daju mi pušiti dok sviram, pa me to čini nervoznim. I onda žvačem.
* Ko više vrišti na vašim albumima, Tobić ili violina?
Rezultat je neriješen. Na prvom albumu Tobić je poveo, ali je drugi prespavao, tako da ga je violina stigla.
* Šta slušate u poslednje vreme, vreme sutra?
Odmaram se od slušanja
radosnog abuma, prisilnog slušanja u svrhu miksanja i sređivanja zvuka.
Nedavno sam se sjetio da odavno nisam slušao Primus, pa ovih budućih
dana to ispravljam. Dok sam smišljao odgovore na ova pitanja, slušao
sam Birth of the Cool Milesa Davisa i The Fall. Jučer ću vjerojatno
slušati nešto posve treće. Tolike je dobre muzike, a vrijeme za
slušanje ne postoji.
* Blic pitanje. Kornjača ili puž?
Kornjača, iako puž ima zadivljujući mehanizam stvaranja, kao i širenja sluzi.
* Gawrun ili Gorangutan? Pišete li Gorane i kome se obraćate, jeste li nekada zamišljali vašeg idealnog čitaoca?
Teško je opisati čovjeka
jednim imenom, tako da nam svako od onih koje smo naknadno zaradili
pristaje u nekom trenutku. Ne bi bilo lijepo da smo osuđeni na jedno
ime, zato je lijepo da postoje nadimci. U posljednje vrijeme malo
pišem, ali puno se pripremam za to, puno razmišljam. Mislim da idealni
čitatelj/ica ima mnogo nadimaka koji su pred njim ili njom i stići ga,
ili će je stići, i donijeti radost.
* Jedete li kornete, bacate konfete, lomite li bagrenje?
Svakako. Ali ni to nije sve…
* Čujem da je najmlađi član benda iz porodice Bubnjarković, kako se nosite sa tolikom
familijom?
Svi smo mi rođaci, samo smo
ponekad toga nesvjesni. Nesvijest je jedna jako rasprostranjena pojava.
A mladi Bubnjarković, koji još uvijek čeka svoje majmunsko ime, raduje
nas zato što dobro jede i fino napreduje. Osjećam da ćemo u budućnosti
biti još ponosniji na njega.
* Svemir se ženi, a ko je srećnica?
To ne zna ni sam svemir, a kako bi sretnica. Jer sreća je lijepa samo dok se čeka.* Da li reciklirate i na sličan način odvajate misli?
Rekao bih da mi je reciklaža
jedna od osnovnih strategija, radi se pretežno o autoreciklaži. Neke
stvari započnu se same od sebe u trenutku koji nije dorastao situaciji.
Potom dođe čas za čišćenje nakupljenog smeća i onda se mnogo toga
starog ugradi u nešto novo i bolje, pametnije. Ne znam kako bih bez
reciklaže, nije dobro biti ekološki onesviješten.
* Šta nije poezija?
Sve ono što mi nije lijepo, sve ono što mi je dosadno.
* Gde je bambi?
Bambi je upravo izašao iz zgrade.