HGF pobjednici - VALUNGARI, ADASTRA, TRANZISTOR, HEROINA, 2.III 2009., Sax, Zagreb

Večer na kome su uz nastupe pobjednika HGF-a
unazad 5 godina promovirana i dva albuma - "Šljuk" Valungara i Razni
izvođači - "HGF 1996 - 2008 pobjednici".
Klub Sax bio je domaćinom najave 13. po redu HGF-a, te je zbog
programske sheme samog kluba taj termin dodjeljen ponedjeljku.
Ispočetka se činilo da izbor tog dana nije najsretniji, no kasnije se
ispostavilo da je bio više nego pun pogodak ne samo što se tiče
izvođačkih sposobnosti, već i što se tiče odaziva publike. Četiri
izvođača koji su bili pobjednicima ovog demo festivala unazad nekoliko
godina skoro pa da su jedini od svih pobjednika koji još uvijek rade
aktivno i s punom snagom. Tako primjerice uz renomirane Stampedo i
splitsko Đubrivo koji neprekidno egzistiraju doguravši do toga da
ostvaruju zapažene koncerte (mada vrlo rijetke u posljednje vrijeme),
meni osobno je prilično teško oko srca zbog Minimum System Requirements
(pobjednici 2006) koji su se razišli nepunih godinu dana nakon pobjede
i iza sebe nisu ostavili nikakav zvanično objavljeni zapis.

U 21.30h prvo su izašli HEROINA
koji su bili pobjednici HGF-a 2007. zajedno sa SAKE iz Rijeke i
propisno iznenadili ove večeri. Doduše, frontmen Hrvoje nije imao
manevre po pozornici sa bacanjem po podu, ekstazama i transem, ali band
je iznenadio sa nekolicinom upečatljivih novih skladbi. Napreduju iz
nastupa u nastup, a da su negdje na zapadu, za njih bi se otimale
najveće independent etikete. Hrvoje je jedan od rijetkih rock vokala u
Hrvata koji ima pravilan akcent i izgovor, piše gramatički pravilne
tekstove, te ih uz to izvodi na majstorski i superioran način, a
tematski su obavijeni mrakovima i strahotama kao da su izašle iz same
pjesmarice Nick Cavea. Nažalost, još im nije pošlo za rukom da objave
debi album jer očigledno pucaju vrlo visoko i na sigurno. No, sudeći po
tome da u svom fahu nemaju skoro nikakvu konkurenciju u Hrvatskoj, a
Cave je popularan do nebesa, svojim prvim radom će sasvim sigurno
iznenaditi sve ljubitelje mračnjaštva ovijenog u čvrsti i sirovi
indie-rock/blues na tragovima Grinderman i The Birthday Party.


Nakon toga izašla je miss Jelena Vanjek Vasiljević, dobro znana krupna
vokalistica Valungara koja je skratila kosu, promijenila frizuru (skoro
je nisam prepoznao i mislio sam da je Lora iz Kimiko) i fino uvela s
najavom narednog, 13. HGF-a. Potom je izašao Siniša Bizović, vlasnik
etikete Spona
iz Zagreba koja je već plasirala čitav niz hrvatskih izvođača (Gatuzo,
Gretta, Dosh Lee, Afion, Valungari...), a između ostalog je i urednik
kompilacije Razni izvođači - "HGF 1996 - 2008 pobjednici", te je
ukratko objasnio da je kompilacija sastavljena po redosljedu godina
kako su se pobjednici nizali, te da je pokušao na nju uvrstiti po jedan
snimak svakog od njih upravo iz onog perioda kada su dotični izvođači
bili pobjednici. Mislim, razumijem čovjeka s kakvim se paradoksima
susreo jer su neki od izvođača svoje prve albume objavili po 3-4-5
godina kasnije, neki ga nikada nisu objavili i imali su snimke koji
ponekad nisu zadovoljavali nivo zvaničnog zapisa. U vrijeme kada je HGF
startao malo tko je imao takav luksuz da pomoću kompjutera i programa
digitalizira i pročisti zvuk, te se sve radilo mahom na audio kasete.
Ali, šta ćeš, to je demo-scena i pomalo romantična kao takva ostaje
pohranjena u pred-kibernetsko doba... Zatim se pojavio Krešimir
Končevski, dobro znani frontman Zadruge koji je uz Goran Vrgoča i Goran
Koraća bio idejni začetnik HGF-a. On je u svojem poznatom, domaćem
kajkavskom tonu ukratko ispripovjedio kako su počeli 1996. s idejom da
obogate domaću scenu novim izvođačima, kako su startali s velikim
ambicijama (prvi urednik HGF-a bio je Ante Batinović) i kako je nakon
dvije godine odustao jer je on više volio da pobjede heavy metal i punk
bandovi (prvi pobjednici HGF-a bili su Stampedo, a drugi Pun kufer).
Naravno, Krešimir je svih ovih dosadašnjih 12 HGF-a pratio, a povremeno
je nastupao ili kao zafrkantski voditelj ili sa svojom legendarnom
Zadrugom u nezvaničnom dijelu programa. Potajno, onako između nas,
najavljen je veliki spektakl ovogodišnjeg HGF-a u Zaboku sa nekim
velikim gostujućim iznenađenjima o kojima će biti riječi kroz narednih
mjesec-dva.

Onda negdje oko 22.30h izašli su TRANZISTOR,
po pobjedničkom stažu najstariji od svih (2004.), te po običaju, band
su koji unatoč svim najavama još nije objavio debi album. Ali navodno
dolazi vrlo brzo pod naslovom "Evanđelje po Fenderu" kojeg bi trebao
objaviti Dallas Records... A frontmen i gitarist Hrvoje Prskalo fino je
upotpunio ovu večer riječima na samom početku nastupa: 'mi smo bili
sportski tipovi, osnovali smo rock-band, došli na HGF i tamo pobjedili
2004. Poslije toga dobili smo 60-70 kila i jednostavno ste nam uništili
živote' (ha-ha-ha). No, Tranzistor su po običaju odsvirali sjajnih pola
sata koje bih mogao prepričavati u superlativima (kao i sve aktere ove
večeri), ali s razlikom velike dominacije čistog gitarskog rock zvuka i
ponekih zaista odličnih 'eksperimenata' (primjerice psihodelični
techno-rock) koji u hrvatskoj rock glazbi i nisu tako česti kao kod
naših susjeda iz Srbije. Posljednja skladba bila im je baš upravo iz
vremena kada su pobijedili, "Dižem se" koji se nalazi i na kompilaciji
"HGF 1996 - 2008 pobjednici".

A onda VALUNGARI
koji su se po običaju 'nabrijali' iz sve snage. Naravno, njihova snaga
su uglavnom sjajni tekstovi frontmena Kove - Marka Kovačića koji se
šegači sa svim priprostim oblicima života na prozaičan punk-rock način,
te njihova glazba koja je živa i poticajna. A o scenskom nastupu da se
i ne govori. Zafrkanti svoje vrste, spoj sa Hitchcock bandom koji
nažalost još nije uspio dogurati do takvog statusa, ali valjda će biti
jer grabe punom parom. Valungari su ovom prilikom promovirali svoj
konačni prvijenac "Šljuk" čekajući ga punih 15 godina, te su u skučenim
okvirima kluba Sax održali još jedan u nizu svojih mini spektakla. Ne
bi htio niti zamisliti u šta bi se ovo moglo pretvoriti kada jednog
dana nastupe pred 10 ili 20 tisuća ljudi koji će svi odreda znati
njihove pjesme poput Hladnog piva ili Prljavog kazališta. Biti će oni
veliki komercijalni band jer imaju pjesme koje ostaju poput Gustafa,
Six Pack, Partibrejkersa, Majki, Psihomodo Pop... Baš upravo te večeri
je zvanično objavljen njihov album "Šljuk" i satirično sam pitao Kovu
jel' to trebalo tako dugo čekati, a on je rekao 'ma ajde, kaj te to
brine, popij si pivu'. Ponedjeljak, hvala ne... Ima puno pozitivnih
detalja o kojima bih mogao govoriti, ali Valungari znaju i umiju od
sitnice napraviti feštu. Feštu ponedjeljkom. Kad djevojke oko stolova i
mlađahni momci cupkaju nogama tražeći plesni podij i skandiranje u
skučenom klubu to nije mala stvar. A da iznenađenje bude veće, na
pozornici se sasvim neočekivano pojavio Hogar - Rade Preradović,
legenda hrvatskog punk-hc (vokal banda Motus) kojeg su pozvali iz
publike da s njima otpjeva hit "Smotaj joint", tako da se i sam Hogar
iznenadio. Ali je to napravio odlično, zafrkantski do daske imitirajući
svojim punkerskim vokalom narodnjake s kojima se šegači u gotovo
art-punk stilu. Trebam napomenuti vokal Jelene koja ima nevjerojatnu
mogućnost oktava - čas pjeva stilistički u punk i rocku, čas je jazz
improvizirana, a u jednom trenutku me nevjerojatno iznenadila jer sam
sjedio taman u tom sektoru pored pozornice kada se Kova neprekidno
ispoljavao kao frontman i stalno mi je zasjenjivao Jelenu. Pomislio
sam, ovu dionicu svira trubač (Boris Šaronja) koji se u međuvremenu
pridružio ekipi, ali vidio sam ga da ne svira nego da Jelena
improvizira s vokalom zvuk melodije trube što je bilo fenomenalno i
malo tko je to uspio u onoj sjajnoj i brzoj izvedbi shvatiti. Valungari
su ponovno pokazali da su sjajan instrumentalistički band, te su izveli
i mini skeč gdje su frontmana Kovu dotukli sa sjekirama, plastičnim
naravno.

I na samom kraju nastupili su ADASTRA,
dobro znani kvartet kojeg predvodi Jerko Marić (ex-Flare) koji je na
samom početku rekao da im je nastup na HGF 2005. bio prvi javni
koncert, te da su ostali šokirani kada su pobijedili. Oni su od svih
večerašnjih izvođača svirali najkraće izvevši svega 3-4 skladbe (između
ostalih "Ja se kajem" i "Nabujala rijeka") u klasičnom rock formatu bez
dodatka onih elektronskih pedala koji im stvaraju dodatne zvukove nalik
na elektroniku i synth. Band je bio raspoložen i dozvan na bis, ali
Jerko je na kraju rekao 'ma dajte ljudi, pa ponedjeljak je'. Šteta što
nisu odsvirali još poneku skladbu, barem "Surovi grade" koju su mahom
svi očekivali. Ovako se audijencija vrlo brzo razišla jer je taj vražji
ponedjeljak ponekad toliko grozomoran da se niti uz najbolju zabavu
čovjek ne može opustiti i zaboraviti na profesionalne dužnosti na poslu
koje ga očekuju ujutro.


Zaista fina i ugodna večer na kojoj su se uz sve navedeno tokom nekih 3
i pol sata programa na velikom ekranu emitirale fotografije sa
posljednja tri HGF-a koji je podsjetio na vrlo oštre konkurencije. Tako
su se mogli vidjeti No Chance, Hitchcock, Sheitans, Miki i Srebrni
Miševi, Koh, Sepal, Stimulans, Kreutzer, Altera, Veli Jože..., te brdo
sada više neaktivnih sastava poput Mental Harakiri ili pobjednika
Minimum System Requirements.


Samo još jednom podsjetimo da se prijave za 13.HGF mogu dostaviti do
10.IV 2009., a sve infromacije potražite na www.spona.com.hr

horvi // 06/03/2009 www.terapija.net