Konačno se i to dogodilo. Nakon 15 godina rada,
čekanja, odricanja, puno pijanki, popušenih tko zna koliko kila trave,
razvoda brakova, odustajanja i ponovnog uljevanja nade da će od ovog
banda nešto biti osvanuo je prvi album 'nakupine' Valungari koji nije
nikako slučajan. Još kada su tokom druge polovice '90-tih nastupali kao
običan demo-band po zagrebačkim klubovima gdje su stekli malo, ali
znamenito sljedbeništvo, do višegodišnje pauze koju su prekinuli
kuhanjem graha sa šljukom (oglodana kost pršuta) za pučanstvo i
povratničkim koncertom u Krivom Putu 21.II 2008., Valungari su krenuli
bez ikakvih velikih namjera da osvoje tržište. Krenulo se onako
spontano u stilu 'dosta smo zreli i stari da se prepustimo hedonizmu i
zafrkanciji, a ako se nekome to svidi, to je samo plus'. Do tada su
troškove oni sami revalorizirali, ali od 2.III 2009., izgleda, počinje
druga pjesma i to ona daleko bolja. Ali ne bih o tome... Samo da
spomenem, ovaj band će nadmašiti mnoge razvikane zvijezde pop i rock
scene na području ex-Yu (uključujući i Severinu). Trebati će vremena,
ali će biti tako. Ja se barem nadam. Goribor, mračnjaci iz Bora su
nakratko utihnuli (o tom-potom), a na scenu stupaju daleko vedriji,
premda crnim humorom i komedijom nadahnuti Valungari.
U skučenim okvirima kada su počeli davne 1994. objavivši čak 5 demo
materijala ("Čekajući Šljuka", 1995., "Rockfeller", 1996., "Koncert za
Kaleta", 1997., "Goli ručak", 1998. i "219 MB", 2001), pronicljivošću
Zoran Preradovića, naknadno pridruženog gitariste iz garažnog punk-rock
banda Hitchcock (www.myspace.com/hickokband) koji im je na povratnički
koncert doveo Horvija koji je popratio većinu njihovih koncerata,
počela je nova faza Valungara. Prvo su pobijedili u vrlo oštroj
konkurenciji HGF-a 2008. sa Undefy, Sepal, Nautilus i Kreutzer, a onda
je Siniša Bizović odlučio preuzeti cijelu stvar u svoje ruke. Prvo je
objavljen maxi singl "4/10 šljuka" (2008, Spona) koji je sadržavao kao
što to i sam naslov sugerira 4 pjesme s nadolazećeg albuma, a uz već
prethodno snimljene materijale koji su tijekom 2007. i 2008. snimljeni
kod Hrvoje Prskala (iz rock banda Tranzistor
www.myspace.com/tranzistorband), dodano je još nekoliko novih
kompozicija i kratkih komičnih skitova kojima su stopili album u
šaljivu konceptualnu priču o pijankama, beznađu, besparici, pokvarenom
životu u metropoli, ali i o jedinki koja je osuđena da živi na
marginama ljudskog dostojanstva uz sveprisutnu elitu koja se naslađuje
mukama običnih smrtnika koji su zadužili ovaj prostor svojim životom i
radnim doprinosom za koje im se daju mrvice sa stola. Svaka kompozicija
zajedno sa 4 skita tvore osebujne lirske humoreske pjevača Marka
Kovačića - Kove, a u press materijalu šaljivo stoji 'ko se jednom
ušteka u pojačalo i rokne taj moćni E-dur, više se ne vraća na oranice
i polja obične svakodnevice'. Već sam pogled na omot albuma gdje
bijesni i gladni bubnjar Marin Maršić halapljivo gloda kost pršuta s
pozadinom hrvatske nacionalne zastave odmah ostavlja ironičan dojam da
se u sadržaju nalazi samo satira i crni humor na račun oglodane
hrvatske stvarnosti koja je rasprodana i izjedena gdje se nedužnom
narodu ostavlja samo kost (friška figa i kita od Tita, opaska autora).
Album otvara i zatvara kratki skit "Zdravlje" gdje se pjevačica Jelena
Vanjek Vasiljević i trubač Boris Šaronja smiju jer ništa drugo ne
preostaje u ovakvom krasnom državnom okolišu osuđenom na glodanje
ostataka od odpadaka. Na prijatno komičan način sa ska ritmom i
melodijom harmonike Damir Zagorščaka - Zagora uvodi se u hit "Samo
život" gdje između ostalog Kova pjeva 'svakodnevno ispijam pivo,
redovno jedem sve što je živo/ popit ću sve što mi postave u frižider
pokraj blaganje', te pjesma ima i ugodnu solo dionicu trube kao u
vrijeme najboljih ska ostvarenja Madness, The Beat i The Specials. Onda
opet slijedi kratki vokalni skit "Stepsko omamljivanje stoke (s.o.s)"
gdje nekoliko vokala zavija, cikti i smije se u stilu vox-extended
tehnike Meredith Monk, da bi se ušlo u punk/ska rokačinu "Crno". Kova
je pjesmu napisao jedne mračne noći na Martin bregu bez gradske
rasvjete iznad Dugog Sela gdje je pobjegao od buke grada i lažnog
blještavila, te tamo živi sa svoja dva dražesna psa. Bez pravog
rockerskog poriva - travice, ovaj album ne bi bio zamisliv, te je hit
"Smotaj joint" uvijen u satiričku kombinaciju plesnog turbo-folka,
funka, rocka i tango ritma gdje su glavni vokali dvije legende
hrvatskog undergrounda - Kizo (Big White Elephant) i Hogar (Motus), a
sama pjesma počinje vokalnom parodijom na "Mama kupi mi auto" Zdenke
Vučković. Pjesma ima i kratki scratch, te satirički dio gdje su
obradili "Lambadu" sa tekstom 'šoram u WC, puštam vodu, voda ne ide'
(ha-ha-ha). Uz djelomično angažiranu "Brazilska terasa" sa vrlo
turobnim tekstom o jadnom i teškom životu, ratovima, saobraćajnim
nesrećama i različitim nabacanim sličicama (debeli Švabo, skupljači
boca sa novim mobitelima, zvijezde na crvenim tepisima, Srebrenica,
Vukovar...) kao kontrast se proteže refren 'na brazilskoj terasi u
našim šalicama kava se još nije ohladila/ djeca iz prašume suncobrane
još nisu otvorila', album nastavlja komična "Džingo". Parodirajući na
ciganski ponos pri kupovini novog automobila uz zvukove komičnog
plesnog humpa-cumpa ritma dolazi se do obrade Đorđe Balaševića
"Narodnjaci" na funk-rock način sa punk/hc refrenom, solo dionicom
trube, harmonike i gitare, ali i pravim starinskim šlihom one prve
novokomponirane narodne glazbe s prijelaza '70-tih u '80-te kada nitko
nije mogao niti slutiti kuda će ovakva verzija spoja folka i popa otići
i u šta će se pretvoriti. U jednom potpuno drugom stilu od ostatka
albuma je pjesma "Rose" koja veliča Dionisa i vinčeko rumeno koje
oslobađa mozgovne kočnice i odvodi 'tamo gdje samo pjesma stiže'.
Napravljena je u finom aranžmanu sa jazz-pop/funk elementima minijatura
klavira, gitare, trube i udaraljki, a refren je zarazni plesni ska sa
pratećim vokalima Jelene i Nine Šperande. U trećem kratkom skitu "I
tada se meni..." Kova priča imaginarnu šaljivu bajku gdje spominje
jednu daleku zemlju, Hercegovinu gdje se peku najmlađi janjci i fino
jede, te uz Marka 'vegetarca' koji je jeo samo 'kumpir' pojavio se Van
Gogh sa suncokretima koji si je odrezao uho, a Kovi se tad prisralo
(ha-ha-ha, kome ne bi). Uvod je to u šaljivi lagani valcer "Serač" sa
zvukovima gitare koji asociraju na bisernicu Janike Balaža popraćeni
erotičnim ženskim vokalima i limenom glazbom (gosti Damir Horvat -
saksofon, Miljenko Eršek - trombon) ko' iz latino sapunica. Tekst
pjesme je toliko smiješan da nikako ne može biti perverzan, a govori o
vršenju velike nužde uz zvukove s terase pri čemu da se otjera smrad
treba zapaliti cigaretu dok muhe obljeću 'jer su i one gladne'
(ha-ha-ha, Butthole Surfers). Pjesma završava puštanjem vode iz kotlića
u WC školjku. Interesantno, pjesmu je vrtio i HTV dva puta prilikom
emitiranja gostovanja Valungara u emisiji "Garaža" (jednom je to bilo u
vrijeme pauze između dvije utakmice na europskom rukometnom prvenstvu
održanom u Hrvatskoj 2009!). Dvije posljednje skladbe su ponovno
drugačije od njihovog ska/punk-rock stila i pokazuju da Valungari imaju
mnoštvo teritorija na kojima se mogu izraziti na veoma kreativan način.
"Čujem ih" je pravi blues (gosti Marko Josipović i Mladen Domić -
gitare, Zoran Pšeničnik - usna harmonika, inače bubnjar doom-metal etno
banda S.O.M.) sa ugodnom sjetom prilikom povratka u Zagreb, dok je
"Kurva" piano-bar melodija gdje se još jedan od 8 gostiju na albumu,
Željko Šperanda vokalno ispoljava u stilu Elvis Presleya iz njegovih
šlageraških faza kasnih '60-tih i ranih '70-tih. Kao bonus skladba
stavljena je ista pjesma potpuno otpjevana na engleskom jeziku nazvana
"Little bitch" što albumu donosi poseban prizvuk letargične melankolije
na satiričan način.
Sjajni aranžmani koji otprve ulaze u uho, raznolika glazbena građa od
punka, ska i rocka do zafrkancija na temu narodnjaka, valcera i
restoranske glazbe, te šaljivi tekstovi puni crnog humora i zdrave
zajebancije podsjetiti će na mnogo toga - od Gustafa i Hladnog piva,
vrlo bliskih im Kamo Sutra (koji nikako da objave album), ska vedeta
poput nekadašnjih Madness, The Specials, preko slovenskih Skakafaca,
novosadske Labaratorije zvuka do Franci Blaškovića & Gori Ussi
Winnetou, makedonskih Superhiks i velike svjetske zvijezde Manu Chao.
Ali unatoč tome, "Šljuk" je sjajno djelo koje je spontano smišljeno,
nastajalo punih 15 godina i bez obzira što su neke pjesme stare kao i
sam band, one apsolutno ništa nisu izgubile u protoku vremena što
dovoljno govori da Kova i Valungari imaju onu prekrasnu crtu
univerzalnosti da umiju napraviti skladbe koje mogu funkcionirati
podjednako u vrijeme prošlo (new-wave/ska/punk), vrijeme sadašnje i
vrijeme buduće. Ovo su pjesme koje će tek sada otkrivati široka publika
i odmah im se mora priznati da su ovim albumom pokopali veliki dio
new-wave struje ex-Yu. Pred Valungarima su veliki koncerti, ali i
velika iskušenja istovremeno. Nametnuli su visoki standard vlastite
zajebancije i ponekad asociraju na onu sjajnu strip kombinaciju Magnus
& Bunker koji su u svijet plasirali čuvenog Alan Forda, Jeremiju,
Grunfa, debelog šefa (Twinkleminkleson), Bob Rocka, Sir Olivera, psa
Nosonju, zamorca Skvikija i Broja Jedan (Visosti) u kolicima, a i
epizodne djevojke poput Brende, Linde i Margot, te mnoštvo likova poput
Superhika, Arsen Lupige, Tromba, Velikog Cezara... Kova je kao pjevač
sasvim bezazlen, ne pjeva osobito, ali tekstove koje je napisao su baš
u rangu Alan Forda što uvijek satirično poput Magnusa & Bunkera
(koji su se poput čuvenog režisera Hitckocka pojavljivali skoro pa kao
nezamjetni likovi u pojednim scenama) zna ispoljiti vlastitu
samoironiju na nastupima uživo. Nedostatak prirodnog talenta za
pjevanje, Kova je izrazio kroz strahovito smiješnu, ciničnu i ironičnu
liriku gdje se više nitko ne pita o njegovim glasovnim mogućnostima
(pa, Bože moj, niti Edi Maružin iz Gustafa i Mile Kekin iz Hladnog piva
nemaju neki osobiti vokal), već o samom tekstu, lucidnom i zabavnom
izrazu, te koncertima na kojima je cijeli band uvijek spreman na
zajebanciju, energiju i visoko kaloričan nastup gdje se nikako ne
štede.
Valungari će ovim albumom puniti velike dvorane, samo treba pričekati
da pjesma dođe do naroda. A već su u pripremi i nove skladbe za idući
album...
Valungari su veliki hrvatski rock band s jasnom porukom - ako nisi
sirotinja koja živi od odpadaka hrvatske bijedne stvarnosti, onda nisi
'naš'. Pravo su oličenje koje govori o truloj Hrvatskoj. Kao Idoli sa
legendarnim hitom "Maljčiki" koji je himna sjajne zajebancije na temu
jugoslovenskog socijalizma. Točka. I nema više.
ocjena albuma [1-10]: 10
horvi // 18/03/2009