 |
Znam, znam.....prošlo je 100 godina.....
Nego, baš je to divna zemlja, puna optimizma, a-ha.....
Krećemo sa saznanjem da Čiča Bara ne može ići....Krasno! Obećavajuće! Bugari nas (naravno) drže na grani oko 2h....
Zalutamo u neki sofijski geto na rubu grada, bez ulične rasvjete, stotine mačaka i auta bez točkova....Judgment night varijanta na bugarski... Stižemo na bugarski izlaz Kapitan Andreevo u 7.15 ukjutro (petak) i žena nas samo pušta....kažem da trebamo pirjaviti atu, a onda 'ladno da je smjena i da čekamo.....Lele!........
Smjena se pojavljuje oko 8:30, ekspresno nas rješava za za sat vremena i mega brzo (već,haha) stupamo na tursko tlo u 9:40h......SKORO!!!! Turci traže pozivno pismo...E, to je onda bio šou....Zovem Emrea, frajer se naguzio od alkohola sinoć i ne zna ni ko je ni šta je.... Sreća u nesreći da je jedan mlad carinik (2 tjedna na poslu) bio oduševljen time da mi idemo svirati kod njih, a naročito u Izmir, a on dođe otamo....svesrdno nam je pomagao, pričao s Emreom i objašnjavao mu šta sve treba faksirati (a,bilo je brdo podataka).....Biro i ja smo cijelo vrijeme bili na carisnkom odjelu D3, a slinjavo truplo je ćorilo u autu pa se bebica probudila i zvjerkala di smo mi...usput mu je Biro turio priču dok je ovaj bio u bunilu da je došlo do sranja i da mene već skidaju do gola pa je super izgledalo gledat ga kako mu nije jasno gdje smo mi i da evidentno nešto nije u redu....Inače, proći granu je naravno stvar inspiracije carinika...mi smo taman bili pred "sve je kul",ali ulazi šef do šefa od šefa i bio je nešto nadrkan, vidio nas i iskalio bijes nad nama......sve u svemu u 11:30h kreće za Izmir via Canakkale...
Sunce udarilo, ludilo.....vozimo i kuliramo...u Canakkale hvatamo trajekt i nastavljamo put Izmira.....nakon cca. 27 sati drkanja stižemo taman na početak koncerta..... Izmir? Prekrasan.....pun ljudi, živ, rivica, obala, more......puno mirisa i žamora....
Klubić kul, ekipica nikad opuštenija..... Mi ipak bez Čiče, ali rekli si da šta je tu je i istinski uživali.....ne marili za pogreške, zajebavali se, penjali po bubnju, kreirali mega kolo.....odlično! Nakon svirke đir sa Emreom po gradu.....lokališe specijaliteten.....Köfte et şış----------a nakon toga KOKOREÇ!!! Prebrutalna pizdarija...ovčetina i iznutrice urolana u ovčje crijevo i srokana u četvrt somuna... Nakon toga na rivu, vino, apetisani, pivkan, rakija............. Ujutro se trebalo kretati rano tako da su Bira i Mrak shodno tome otišli na spavanje, a ja sam s ekipom iz Ankare i Burse završio u nekom stanu na čaši i fumalici do ranijeh jutarnjih sati...... Budimo se oko 8, i krećemo za Istanbul oko 9..... Izmir we will miss you!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Put do Isanbula po PS-u.....disciplinirana vožnja, nije kratko, ipak ima 560km preko Burse, Mustafakemalpaše gdje cca. ili čak malo bliže Istanbulu odlučujemo stati na klopu, jerbo se paštete, tunjevina i ostalo uglavnom potrošilo...... I tako, gledamo objekte uz cestu i od svih zicera mi ulećemo u onaj najfensi....znači, jezero u pozadini, samo fale zaštićene ptice..... i sad ulazimo, pričamo s likom, lik izgleda ko klasični muger....objašnjavam da nemamo lire nego evre i jel može tako, on u principu kaže da ne može, ali nas ne pušta nego da sjednemo...mi kažemo da nam da meni, a on nas za ruku da nam pokaže šampionsko meso od kojeg se rade delicije....ništa, prepustismo se struji, kontamo oženit će nas 100% posto, šta je tu je, ionako moramo jesti.... Donose ovi đakonije, klopa bajna, kebab na neki sultan način kurac-palac sa ljutim paprikama, preliven sosom.....atmosfera ona baš restoranska, ali varijanta koju ne voliš...kad te stalno neko nešto pita, nadgledava se, gleda, dolazi....a,ovih milion....i izmišljaju si poslove, naginju vrata, popravljaju valjane stolnjake i slično. NIšta, zovem račun i kaže frajer 42 lire. Mrtav ladan dam 21 evro i kontam šta sad, ko ga jebe....Na kraju balade, od silnih njegov tečaja za ženidbu, tip ni ne trepne uzme, zahvali se i nasmije....
Jurimo prema Istanbulu.....svirka počinje u 17h, mi smo na redu u 21h.....dolazimo na sam ulaz u grad u 18h......sretno skrećemo za Beşiktaş i nazivam Batuhana...on sretan, jer smo na pravom putu (a,šanse da se izgubiš su enormne) i objasni kako šta.....Ulijećemo u masu Beşiktaşovih navijača (stotine,stotine i stotine)....ovi blokirali sve, skaču po autima, ništa se ne vidi od baklji....kontamo, sad samo fali da je u pitanju neki derbi sa Galatasarayom ili Fenerom, a mi da se nađemo između....srećom, bio je klub sa sredine tablice i nekako to prolazimo...nalazimo trg u Taksimu i čekamo Batuhanovu sestru da dođe po nas.....
Klub je u centru centra....za Beograđane----kao da se svira u Knez Mihajlovoj....tako izgleda.....ogromna uličetina s rijekom ljudi....ne možeš autom....nosi sve pješke....klub na četvrtom katu zgrade, lift ne radi.....nakon muke, umorni, znojni sjedamo za šank, ljubimo se s Batuhanom, pijemo hladan Efes i sve opet sjeda na svoje mjesto.....
Odličan klub, zvuk (loše po nas),zajebancija na nivou......dobri bendovi s nama (hard core, grind i anarcho-punk)......nakon svirke, ostavljamo stvari, čekiramo se u hostel i na cuganje... Tu nas je zašarafao jedan prekrasni tursko-finski hibrid po imenu Atila....živi u Finskoj (majka mu je Finkinja) i doša je u Istanbul na mjesec,dva......ne koristi mobilni nego isključivo telefonske kartice pa svako malo staje na govornice....opskrbljujemo se alkoholom i pijemo ispred grčke srednje škole do jutarnjih sati uz ćakulu.....
Ujutro ustajemo oko 11....doručak.....čekamo Batuhana da dođe sa treninga (igra za Galatasaray) i krećemo u obilazak.....sjedamo na jedan tipični turistički bus, jer grad je prevelik za pješke, a preskup za sve te tramvaje i taksije, ako bi vidio sve, a ovo je hiper prihvatljivo, a vidiš masu toga.....izlazimo u starom gradu.....Plava Džamija (neviđeno nešto, kao da nije čovječjih ruku djelo), Aja Sofija, Cisterna, Bazaar......nismo otišli do Grand Bazaara, jer je bila nedjelja......inače, mi malo u bunilu, policija na sve strane u Istanbulu, ograde, pizdarije kad ono ispadne da u ponedjeljak dolazi Obama i pripreme su već u tijeku.....malo šopinga, pivkan (odlično weissbier) u kul pabu....Batuhan (sjajan mladi čovjek!) kasni na večernji trening, šaljemo ga na taksi oko 7 i pozdravljamo se.....mi još kuliramo, odlazimo na pide i kebab i pivo.....i lagano krećemo na bus, kad ispadne da je zadnji bio u 6.....jbg. Ali, ispadne nam drago, jer naletimo na fesove, plus nam prodavač objasni kako tramvajem do Taksima....čekiramo se nanovo u hostel, ovaj put dijelimo sobu s Kanađaninom i Amerikankom.......inače, dogovor je pao, danas ne idemo van, već cugamo i zajebavamo se dole u lobiju/baru hostela.....odlazimo po pivo, vadimo rakiju (kupina, hvala Lubina!) i krećemo.....unutar sat vremena sva ekipa je bila kod nas (Sudeep-indijski kirurg za leđa iz N.Dehlija, Jared-neka budala iz Kanade, neki novinar iz Liverpoola, Hilary-fufa iz Bostona, neki Australci (jedan veseli i jedan u depri), Roberto iz Galicije (i ekipa)----najluđi! Maria(Antalya)........itd.itd.)...Puče kupina dok si reko kekse, prešlo se na šljivu (poklon za Batuhana,jbg..).......Mrak se raspukao oko 3 pa ga se samo ostavljalo kao paket po kaučima, podu i kojekuda......Bira je zarondao do 7, a ja do 8 sa ludim Robertom......ustajemo u 9....Sudeep nam se hvali kako je povratio pola sobe (impresivno izgleda!) i krećemo za Hrvatsku.......stižemo kući u utorak oko 5 ujutro (ponajviše zbog Bugara koji su nam uzeli oko 4h putovanja)..........
Bilo sjajno, hoću opet!
Najviše hvala Batuhanu, bez njega ovoga ne bi ni bilo!
Hadž
9:23 AM
Powered by  | | English | | Albanian | | Arabic | | Bulgarian | | Catalan | | Chinese | | Croatian | | Czech | | Danish | | Dutch | | Estonian | | Filipino | | Finnish | | French | | Galician | | German | | Greek | | Hebrew | | Hindi | | Hungarian | | Indonesian | | Italian | | Japanese | | Korean | | Latvian | | Lithuanian | | Maltese | | Norwegian | | Polish | | Portuguese | | Romanian | | Russian | | Serbian | | Slovak | | Slovenian | | Spanish | | Swedish | | Thai | | Turkish | | Ukrainian | | Vietnamese |
|