Osim gudačke, limenih i drvenih puhača i ritam sekcije u svakom orkestru, simfonijskom ili puhačkom postoji i jedna neizbježna sekcija koju je teško izbjeći.
To je sekcija orkestralnih idiota.
Quincy Jones je rekao da je u svakom orkestru važno sastaviti grupu koja nema kako je on rekao disonantnih osobnosti.
Moje iskustvo od 20 i više orkestralnih godina po raznim orkestrima sasvim je nepotrebno za prepoznavanje sekcije idiota u orkestru. Dovoljno je biti na dvije probe u nekom orkestru i oni će se sami otkriti sasvim neiskusnom i mladom glazbeniku.
Dugogodišnje orkestralno iskustvo može biti samo dobra prilika da upoznate dijapazon i razne dezene orkestralnih idiota. Ipak, sa godinama naučite da uvijek mogu iznenaditi i to kada se najmanje nadate.
Naravno, kao i sve sekcije tako i sekcija orkestralnih idiota ima svoj omiljeni klasični repertoar.
Harmonije toga repertoara su pravilom disonante tako da se i djela avangardnih kompozitora doimlju kao pjesme Stonsa ili U2-a.
Sasvim je normalno da idioti poznaju samo forte-fortisimo dinamiku kako u svirci tako i govoru.
Prije koncerta će već sa vrata pitati:’’ gdje je stol za glazbenike i kad je večera, do kad ovo traje, imam tezgu u deset’’.
Standardna verzija idiota će obično komentirati kompoziciju ili aranžman i davati prijedloge
kao npr. ’ovo je predugo treba skratiti, ja bi tu izbacio ovu frazu, jako je neprirodna’. Dijelo može biti vaše ili Mozartovo njima je svejedno jer iza sebe nemaju niti četiri takta skladateljskog iskustva. Ako ste pak solista i uspijete izmamiti aplauz publike i odobravanje dirigenta nakon koncerta će vas idiot pohvaliti, ali i napomenuti da vam je tvrdi pisak ili stare žice pa vam instrument zvuči nekako jadničko i tiho, a malo ste i falš pa i tempo niste pogodili. Jasno imate puno povjerenje u svog idota koji je dosada svirao sola jedino kad bi zabunom preskočio šesnaest taktova ili počeo svirati stavak koji još nije na redu.
Posebno su naši idioti omiljeni kod ton majstora i producenata. Ako u kojoj kompoziciji nemaju ništa za svirati ili ako imaju više od dvadeset taktova pauze na tonskoj probi će brže bolje odjuriti sa bine u gledalište provjeriti kvalitetu zvuka.
Nakon takta i pol pozornog slušanja će početi okretati glavom prema tonskom pultu i negodovati.
Iste sekunde nakon što pjesma završi povikat će:Katastrofa , katastrofa!
Znate već i sami da se njihovo diskografsko iskustvo svodi na vinas i betonske ploče.
U pauzi koncerta htjeti ćete se podružiti sa dragim vam prijateljima ili možda imate dogovor o nekom važnom poslu. Idiot će se niotkud stvoriti i početi komentirati;’’ koji komadi na garderobi, podsjeća me na jednu u mom selu koju sam j...’’
Na samoj probi su idioti izuzetno zabavni. Kada dirigent odbrojava oni još upravo završavaju svoj političko korektni vic o plavušama i pederima, a ako ga slučajno nisu uspjeli dovršiti ili im je inspiracija uzela maha iskoristiti će kakav dio kompozije sa piano dinamikom za još pokoji sočni komentar.

Ako netko svira solo ili je možda vokalni dio oni će za to vrijeme testirati stabilnost solistove intonacije i ritma svirajući svoj solo ili improvizaciju istovremeno, ali za četvrt tona previsoko i izvan tempa.
Kad se u kompoziciji pojavi teško mjesto koje ne mogu odsvirati,a zbog njih ponavljate već dvanaesti put u jednom trenutku će zaustaviti probu i početi se derati na dirigenta da kakva je to kompozicija, a oni to dobro rade, i to tako više ne ide, ma u k...c i autor i vodstvo za tako male plaće. Načisto će podivljati, pa vam je onda bolje šutjeti nego im se suprotstaviti jer poznati su po svom znanju karatea koji nije tek vještina za tabanje već i duhovna disciplina.
Nakon što je cijelom orkestru već prisjeo dan doći će i željena pauza, a idioti će nakon što su se fino ispuhali ljubazno pozvati na kavicu da vam rastumače još neke stvari koje su zaboravili.
Ako slučajno ne uspijete sakriti svoju kiselu facu, prijateljski će vam reći da danas nekako slabo izgledate i da li jedete dosta voća, evo i vizitka od jednog kiropraktičara.
To je jedan manji dio idiotskog repertoara i vjerojatno vam pada napamet još mnogo toga i prepoznajete sekciju idiota u svom orkestru i svaka podudarnost je slučajna.?