MySpace

Ovde poezija a onamo proza: www.davidimokudaceodvesti.blogspot.com

ivana

ivana adamovic


Last Updated: 5/21/2009

Send Message
Instant Message
Email to a Friend
Subscribe

Gender: Female
Status: Married
Age: 31
Sign: Scorpio

City: Novi sad
Country: YU
Signup Date: 9/9/2006

Blog Archive
[Older      Newer]
 /  / 
Wednesday, November 04, 2009 

Category: Writing and Poetry
PUTUJUĆI

Postoji tajni prolaz, do onog tajnog mesta
o kom veliki pišu,
gde ljubav nad životom bdi.
Gde je vazduh orošen, bistar,
a osmeh gušći od testa,
gde bića duboko dišu,
gde su časovnici izumrli.
Postoji tajni prolaz do izvora bistrih misli,
gde mulj rastopljenih dana ne stiže da se skori.
Čak ni kapija naizgled teška,
izlivena gvozdenim trudom,
nikad zaključana bila nije
i dete može da je otvori.
Iz razloga nevidljivog,
rađamo se sa istom slikom:
da postoji mesto po kome lepršaju svetlucave duše.
Kroz debelo crevo vremena
i masno tkivo prostora,
kuluče svi koji puštaju svoja srce da se sasuše.
Samo tanak namaz istine
na sendviču svakodnevnice
hrani hrabre tragače trvrdih, neumornih stopala.
Do prolaza se može žmureći,
tihujući sklopljenih dlanova,
u potrazi za stvarnošću koja bi se sama sebi dopala.




Saturday, July 11, 2009 

Current mood:  calm
Category: Writing and Poetry
............

STRAHOVI


Svi se mi plašimo da nas ne raskrinkaju

Ili možda samo ja.

Doterujem sliku, boja ipak otpada,

Lepim kolaž preko al’ se ne hvata.


Od sopstvenog oka nema dobrog zaklona.

Varam prolaznike da sam se izgubila,

Pravim se da sam hrabra, a cvokoćem zubima.

U strahu od mraka koji sam izmislila.


Usred raja plačem zbog paklenih sećanja.

Pod prejakim svetlom strah se raspada na dva.

Preskačem ogradu vekovima dugog sna

Ponavaljajući sebi da ne postoji granica.


Plašimo se da ne vide šta o sebi mislimo,

Ili samo ja...

U grlu zastaje svaka tuđa pohvala,

Progutala bih je kad bih je sama mesila


Čekam da poverujem u svo ono što znam.

Da potrošim boje i prestanem da slikam.

Da belina bljesne, da nas raznese u beskraj.

Da vidim taj sjaj, izgarajućoj sumnji kraj...
Friday, June 26, 2009 

Current mood:  satisfied
Category: Writing and Poetry
Odgovorno

Biće onako kako će biti.
I to će proći.
A u našim glavama će duvati vetrovi otpora,
ili će pljuštati kiše od cigala,
ili će, možda, nežni talasi
kao oklagije mesiti oštre stene obala.

Od nas zavisi
Kako ćemo gledati.
Da li će mislima zveri prošlosti vladati.
Da li ćemo sendvič stvarnosti
ispravno začiniti,
ili po ko zna koji put, halavi stradati.

A svi u istom pravcu plivamo.
Kao da je bitno ko će ranije stići...
Nečiji trenuci se lepljivo rastežu,
nekom izmiču kao razbacani klikeri.

Svi u pravcu nevidljive suštine.
Žedni sreće, mira i spoznaje.
Plivamo, plutamo, ronimo,
zarobljeni između dve kazaljke.

Samo od nas zavisi kako će nam sve izgledati,
jer sve je onako kako je i nikako drugačije.
Možemo zbog prazne čaše satima gorko plakati
ili ustati i vode sipati, dati žednom da se napije.

Možemo se srditi zbog manjka znanja i kontrole,
zbog trona koji izgubismo napravivši prve korake,
grabeći stalno unazad prestravljeni od sve bližeg kraja
gde vreme prostor miluje, i gde kraj opet početak je...





Sunday, June 14, 2009 

Current mood:  animated
Category: Writing and Poetry

PUTOVANJA


Stisni zube.
Put je malo hrapav.
Ne znam šta mi bi da krenem takvim.
Truckanje me najbolje uspava.

Podseća na užurban hod majke.
U utrobi je najmirnija glava.

Raspušteni koraci se gube.
Molim smer da ih redom postroji.
Postojanje plaćam svojim telom.
Mislima mu kreacije krojim.

Put je hrapav dok hrapavo sanjam.
Glačanje se vežba.
Neprestano.
Ako
nešto mora biti tupo,
Dajem nož.
A ostalo,
seckaće se samo.







Monday, June 01, 2009 

Current mood:  determined
Category: Writing and Poetry

KAD APSURD ZAVLADA

Među treperavim ogledalima,
remek delima prošlih vremena,
među brojnim se licima tražim,
kao da svi odrazi nisu samo moji.

Ozbiljna pitanja prete,
upitnikom što zna da ubode,
kao da se više ne igramo žmurke,
il' ne znamo ko sad treba da broji.

Ukusnu istinu tražim koju
pre potopa u supi progutah,
i kopam po utrobi Majke
za nečim što mi je u stomaku.

Ne znajući u šta da verujem
jer je sve jednako stvarno i lažno,
pristajem da ti dam ruku.
Ugasiše sunce! Te tapkam u mraku.

Zaboravom blagoslovljeni,
prkosno izazivamo sećanja...
Apsurd nas je bičem saterao
u vekovima težak okov kalendara.

Svi se pitaju čemu slova služe?
Samo da nas podsećaju
na suštinu što od iskona odoleva
zubu vremena koji sve razara.





Saturday, May 23, 2009 

Current mood:  cranky
Category: Writing and Poetry

BITKU BIJEM



 Drage misli na čijoj ste strani?
 Pogledom mrkim ih rascepih na slova.
 Zar i od vas sad treba da se branim?
 Ranjena vremenom, bežim od vekova.

 Iskežena prošlost se krezubo cereka,
 ogledalo budućnosti podmuklo krivi.
 Na tren samo kleknem pod teretom dana
 što mi vidik mrače kao oblaci sivi.

 Časovnik mi pokazuje šta treba reći.
 Oružana rečima, oblikujem sate.
 Još po koje jutro mogu umivati suzom,
 gledajući vas, misli, kako mir prihvatate.

 Meni se u rat nije ni odlazilo.
 A ispade da treba vojsku slova sad da krojim.
 Čuh da smo davno otkupili korake.
 Hodamo na kredit. Zato nekad malo stojim.
 
 
 
Sunday, May 17, 2009 

Current mood:  guilty
Category: Writing and Poetry
Leptirov lov na snove

Šta ako nisam leptir?
Možda samo dobro opisujem šarena krila
i vešto uklapam boje?
Znaš, leptiri se ne plaše svetla.
Dok ja  jedino u senci prepoznajem
obrise svoje.

Šta ako otkrijemo da nismo ime, miris,
ni slika za koje nas vežu?
Ili sami tkamo blještave niti,
oreole što glavu potom nesnono stežu?

Ništa.
Sešćemo naspram te svoje slike.
I docrtati joj  brkove.
Predati oružje ocu životu.
S mrežom za leptire poći u lov na snove.
Sunday, April 26, 2009 

Current mood:  quiet
Category: Writing and Poetry
Buđenje raznih priroda

Proleće vrt iskonski promeni,
pljusne kiša, podivlja rastinje,
niz vrat, ruke, sliva se po meni,
ugrejano, okopnelo inje.
Rosne kapi klizavo padaju,
tegleći se preko trepavica,
zamagljen mi pogled ismevaju,
zbunjuju procvali izraz lica.
U vrtu se rasplamsaše boje,
zagustelo drveće put skriva,
insekti se haotično roje,
zujanje spokojni mir podriva.
Sunca zrake u čvor zavezuje
silan vetar kog sneg zaboravi,
nekako, od tolikog sanjanja,
budnost je sva sluđena na javi.
Mirisima probuđene oči,
žele da dodirnu vazdušasto,
pogled bi na sve krasno da skoči,
hod vere još lebdi paperjasto.
Uskovitlano jato ideja
po krošnjama tajna gnezda pravi.
Negde se u travi sklupčah i ja,
misli mi u red dovode mravi.

Friday, April 17, 2009 

Current mood:  calm
Category: Writing and Poetry
Prolećni susret

Opet sam tu.
Sigurnim korakom ponovo hodam po snu.
Živeći sanjani život, sanjam i sebe budnu,
zapinjući za oblake blago plutam po tlu.

Da, evo me, tu.
Čas gost, čas domaćin u sopstvenom životu.
Puna simpatije, sa sobom k'o na prvom sastanku,
na čaju, treptaju, razgovoru i čajnom kolutiću.

Oh, ponovo ja, blizu, sasvim tu.
Ne sećam se odakle dođoh, bacih putnu kartu.
Ugledah svetlo, naiđoh, prepoznah dom, ljušturu.
Ne smetam sebi, čak volim odraz u ogledalu...

To sam samo ja, upravo tu.
Mišljah da se izgubih, kad nada sine u mraku.
Napipah je, odsanjah put za nedostižnu istinu.
Odgonetam sebi tajnu zaboravom zapečaćenu.





Thursday, March 05, 2009 

Current mood:  awake
Category: Writing and Poetry
NEIMAR

Odapinjem misli, rečenice,
u pravcu onoga što dolazi,
onoga što ne umem da smislim.
Srešću ih kada ih zaboravim,
reči, te, podbočene na stazi
koju su moji koraci pritisli.
U prolazu šutam čep po podu,
metar dalje, ta plastika čeka;
neprimetno nesvest kolo vodi.
Ne rekoše nam da je osmislimo,
da budućnost ne sme da se čeka,
da se očas sa prošlošću srodi.
Pogled mi je još uvek uz nogu,
iako ga sa povoca pustih.
Plaši se da ga daljina ne vrati.
Tek sad shvatam s koliko nežnosti,
pažnje, znanja i obazrivosti,
procvetale misli treba brati.
I cigla na ciglu čvrsto leže.
Staro pleća podmeće pod novo.
Palata budućnosti se gradi.
Na po' puta naučiš da zidaš.
Onako, da prođeš bez prepravki...
Ne zamerajući ni veri ni nadi...






Monday, February 16, 2009 

Current mood:  accomplished
Category: Writing and Poetry
RESENJE

Razmisljam u cemu je problem i kako da ga resim.
Zatim se stidljivo upitam 'a sta ako problema nema?'
Po navici se poredim s vama, teseci vas sebe tesim,
kako je okolina odblesak svega sto u nama drema...
Od silnog ponavljanja, svih reci koje sretoh, procitah,
valjda cu poverovati u one kojima se s uzivanjem kitim.
Navika da raj nije ovde, i da nesto (u drustvu) ne stima,
sve naizgled licne probleme ucinila je jednim te istim.
Sedim i dugo se pitam, sta to drugacije hocu,
otkud sud da nesto moram, od cega mi je udah plici?
Cije slepilo mi mraci vidik, zaklanja izobilje,
na kojoj se to zivotnoj stanici uspeh sa sobom mimoici?
Sedoh da resim problem, kad on, lepo, ustade i ode.
Priroda mu je takva, uzasava se resenja.
Sidam vunenu carapu s glave, bacam izandjali kalauz,
i kljucem koji oduvek imam, raspustih zarobljena htenja.
Nek se razlete kud zele, svi zabludeli parcici mene.
Koju drugu kucu zbunjeni delovi mogu pronaci?
Vracaju se, vec ih vidim, obradjeni, ogoljeni,
da sacine isti skup, za duzinu neznanja i stega kraci.





Monday, February 16, 2009 

Current mood:  touched
Category: Writing and Poetry
PUBERTET


U pocetku bese rec.
Sto rodi pesmu, ples i lepo.
U blazenstvu tacaka bez upitnika,
prirodi se verovalo slepo.
Plodovima se radovalo.
Sa nebom se razgovaralo.
Bez proklijalog zrna besmisla,
nista ostro nije srce paralo.
U pocetku bese zvuk.
Iz kog se spevala neponovljiva slika.
Buku haosa je plasio muk
tisine spokoja bez tela, ni lika.
U korak s morem um je umovao,
ne poznajuci zulj odvojenosti,
neokrznut secivom razgranicenja,
uzivajuci u prolaznosti.
Tada je vreme dremalo sito.
Nije ljudima grickalo usi.
Misao je pitomo rasla i zrela,
ne preteci da sopstveni hram porusi.
Danasnja ideja je u pubertetu.
Glave su male za sve nezrele strasti.
Planeta pati od vulkana gluposti
i setno se pita kad ce rasa odrasti.....
Sunday, February 01, 2009 

Current mood:  blank
Category: Writing and Poetry

METAMORFOZE

Kotrljam slova po nitima plavim,
tkam istoriju svega što bih da vidim,
brusim ivice ideja koje bih da slavim,
insekticidom prskam sve čega se stidim.
Jer je vek kratkog daha.
Vreme šiba kao pogled.
Okrzne te oštrim zubom,
prošlost posmatraš kroz dvogled.
Kao žica tanka sećanja lelujaju iznad grada.
Na njih sleću providna lica koja ne znam gde da smestim.
Juče sam bila ptica koja je nebom htela da vlada,
danas sam riba u moru, na koralnom grebenu se mrestim.
Tiho gajim i zalivam promenu.
Nežna je. Čekam da procveta.
Moja slika na prstima hoda kroz novo.
Čim očvrsne ležernije će da prošeta.
Nižem misli po kosi budućnosti,
pažljivo, moleći one ružne da odu,
terajući ih plastičnom mlatilicom,
gazeći ih kao bube po podu...
Kroz muklu buku debelih talasa,
osluškujem tišinu daleke istine
iz koje će posle ovih sumornih vekova
zlatno, toplo i kraljevsko sunce da sine.


Wednesday, January 28, 2009 

Current mood:  sleepy
Category: Writing and Poetry



SIVO

Lavež u magli vlažnoj kao krpa
umesto budilnika sitno secka san.
Ulažem napor da provirim kroz kapke
i da prvim pokretom zakoračim u dan.
Mene dan ne plaši iako je mokar,
iako je hladan, težak, sav blatnjav i siv.
Svanula je nova prilika da vredno
nastavim da praštam putu koji nije kriv.
Udah, izdah, udah, leva,desna, leva,
par lakih koraka pravi beskonačni ples.
Sve dok čisto mislim, elegantno plešem.
Strah na podijumu stvara urnebes.
Ne plaši me dan razliven po oknu,
sve dok pluća mogu oblak da oduvaju.
Mene plaše ljudi u kojima pljušti,
što druge od sebe nece da čuvaju
.








Tuesday, January 20, 2009 
PRIRODA U GRADU

Jutros se prozor otovorio sam
Snažan vetar od klepeta prozirnih krila
Oblak je danas deblji sunca
Otopljena reka se pita gde je bila

Žedan se beton kišom napojio
Jato kesa kroz vazduh ulepšava kvart
Miris šapuće da je najteže prošlo
U mojoj duši se blago nazire mart

Zraci se još uvek goliciljivo stide
Vredni kalendar povišicu traži
Pupe novi kranovi, cvetaju zgrade
Stara baka sadi povrće u mračnoj garaži